U njemačkim ratnim planovima bojište u sjevernoj Africi imalo je drugorazredno značenje, težište interesa im je bilo u iscrpljujućim borbama u Sovjetskom Savezu.
Za Veliku Britaniju, sjeverna Afrika je bilo jedino bojište gdje su bili u direktnom kontaktu sa svojim glavnim neprijateljem, Nijemcima, i tu su ulagali velike napore. Dok je Velika Britanija imala uz korištenje svojih kolonija sigurne izvore sirovina i putove opskrbe – usprkos velikih udaljenosti i neprekidne opasnosti od napada podmornica – Afrički korpus se neprekidno suočavao s problemom opskrbe. Sva dostava opreme i drugih potrepština odvijala se preko Sredozemnog mora, gdje je bila izložena napadima britanske mornarice i zrakoplovstva. Vojna uporišta na Gibraltaru i otoku Malti osiguravali su Britancima ključne položaje za ugrozu njemačkih linija snabdijevanja.
Zapovjednik Erwin Rommel je sa svojim Afričkim korpusom prodro do oaze Siwa u Egiptu. Nil i Sueski kanal izgledali su Nijemcima na dohvat ruke, kao i osvajanje važniha naftnih polja Arabije, Iraka, Irana i čak i povezivanje s Kavkazom činili su se mogućim.
